Veli Jože

IZVORNA GRAĐA IZ MONOGRAFIJE (2025.) Navod obuhvaća i kontekst drugih brodova prikazanih na istoj stranici.

[Stranica 77] Nasipanje mandrača 1972.-1973. Na fotografiji iz 1972. godine vidi se nasipanje mandrača u luci Gruž između mula Petka i današnje zgrade Lučke uprave. Godinu dana kasnije nova je obala puštena u promet. Rubni betonski blokovi salijevali su se između Kazbeka i hotela Lapad, a dizalica VELI JOŽE od Brodospasa ih je postavila na svoje mjesto uz rub nove obale koju su obložili kamenom. Poslove nasipanja je platila brodarska kompanija Adriatica iz Venecije čiji su se trajekti tu veoma često vezivali. Luka im je godinama davala besplatan vez bez naplate ukrcajnih taksi kako bi povratili njihov uloženi novac za izgradnju. Mul Petka je tada produžen za 21 metar kako bi trajekti mogli spustiti rampu. Dosta Gružana i pomoraca je bilo protiv nasipanja mandrača jer su tu bili vezovi za brodove u domaćoj liniji, a i poremetilo se strujanje mora i valovi koji sada drugačije idu prema Batali za vrijeme jake tramuntane. Lučki kapetan Mladen Mojaš je bio protiv nasipanja mandrača, ali ondašnja vojska je kumovala da se nasipa taj dio uvidjevši veliku površinu parkinga koja bi mogla biti pogodna za ukrcaj vojnih vozila na trajekte u slučaju ratnog stanja. Iza kamiona se vide betonski blokovi koji će se uskoro postaviti u more, a iza je brod PERAST od Jadrolinije.

[Stranica 78] Betonski blokovi za nasipanje mandrača Na ovoj fotografiji iz 1972. vide se betonski blokovi koji će se dizalicom VELI JOŽE od Brodospasa položiti kao rub nove obale. Na njih će se postaviti i završna kamena obloga, a unutar mandrača će se nasuti zemlja i kamen. Uz obalu se vidi patrolni brodić MIGAVICA i zadnji parni putnički brod ANTIKA od Putničke agencije Atlas.

[Stranica 104] Adriatik od Atlasa Kad su početkom listopada 1991. započeli prvi napadi na Dubrovnik, ADRIATIK je odmah bio pogođen neprijateljskom topničkom vatrom kod Shella u Sustjepanu. Zbog znatnog oštećenja pramca, posada ga je 7. listopada dovela u grušku luku gdje je bio privezan uz obalu pored zgrade Luke Dubrovnik. Tu su na njemu obavljeni neophodni popravci te ugrađene posebne pumpe za prekrcaj goriva jer je u spremnicima imao 36 tona goriva. Kasnije je to gorivo poslužilo za potrebe svih raspoloživih plovila koja su sudjelovala u proboju pomorske blokade Grada. Nažalost, za vrijeme bombardiranja Gruža 12. studenog oko 17:30 pogođeno je i nadgrade ADRIATIKA na kojem je buknuo požar. U vatri koja je gorjela i na obližnjem Šipadovom skladištu izgorjeli su i njegovi vezovi pa je brod počeo bespomoćno plutati gruškim bazenom. U prvim jutarnjim satima 13. studenog, nošen sjevernim vjetrom, nesretni se ADRIATIK nasukao između hotela Lapad i Kazbeka. Počeo je gubiti stabilitet i lagano se naginjati. Nakon prijepodnevne agonije oko 13:30 tu se konačno i prevrnuo na bok. Za sobom je na morsko dno povukao i četiri manje brodice, i to jedrilicu Boka od I. Orlić, drveni brodić Rita od I. Antunović i još dvije manje barke. Bilo je planova da se po uzoru na mnoge sredozemne luke prevrnuti brod ispravi te na njemu izgradi lučki gat. Kada se za to nisu mogla ishoditi sva potrebna odobrenja odlučeno je da se ADRIATIK ukloni iz gruške luke jer je postao prijetnjom sigurnoj plovidbi. Početkom 1994. brod je podignut na površinu s Brodospasovom dizalicom VELI JOŽE i uzgonskim cilindrima te je otegljen u Vranjic kod Splita gdje je konačno i izrezan u staro željezo. Bio je to samo jedan od oko 500 raznih plovila koja su za vrijeme Domovinskog rata stradala u dubrovačkom akvatoriju. Zato je prisjećanje na ADRIATIK zajednički spomen i na sva poznata i bezimena plovila koja su u bezumnoj agresiji na Dubrovnik dala svoj veliki obol modernoj hrvatskoj državnosti. Na priloženoj fotografiji vidi se brod ADRIATIK nakon vađenja u luci Gruž.